Grupa Lexington sastavljena je od ambicioznih momaka iz Beograda, koji se nešto više od osam godina bore za uspeh na domaćoj estradi.Oni su u Banjaluci, prošle sedmice, primili muzičku nagradu “Oskar popularnosti”, što potvrđuje da je ono što rade cenjeno i dobro prihvaćeno od strane publike.
Grupa Lexington je svoju prvu svirku održala 2004. godine, u malom klubu Lexington, po kojem su imenovali bend. Od tada su njihove optimistične pesme postale prepoznatiljive u moru beznačajnih tekstova turbo-folk muzike.
Za popularnost ovog benda zaslužan je njihov tekstopisac i dobar prijatelj Bane Opačić, ali i godine tezgarenja i napornog rada.
“Dugo godina sviramo. Počeli smo od nekih malih kafića, pa do klubova. Ono što nas izdvaja jeste to da smo u startu počeli da radimo autorski, da snimamo svoje pesme i to je urodilo plodom. Ispostavilo se kao ispravan pokret i vidim da publika reaguje na te pesme na način na koji i mi reagujemo, sa oduševljenjem”, kazao je frontmen grupe Bojan Vasković.
Njihov prvi album, “Kako je tako je”, postao je veliki hit zaslužujući pesmi koja nosi isto ime. Sa svojim prvim hitom grupa se izdvojila kao jedan od najperspektivnijih sastava u Srbiji, a sarađivali su i sa najeminentnijim autorima i zvezdama muzičke scene.
I pored medijske pažnje i velikog broja fanova, Vasković kaže da se momci nisu promenili.
“Promenila nas je slava, kako ne, ja sam nekada bio crn, sada sam plav, šalim se. Uži krug ljudi mi je najviše verodostojan, oni kažu da se nismo promenili, da smo ostali isti. Verujem da je tako”, rekao je Vasković.
Da li slusate ovu vrstu muzike, uopste njih kao grupu? Da li vam se svidjaju? Koja vam je njihova pesma omiljena?
Moja je svakako: